Planirate posjet Budimpešti ili nekom drugom mađarskom gradu i želite kući donijeti koju dobru uličnu fotku? Od 15. ožujka 2014. na to, izgleda, možete zaboraviti.

Fotografiranje u Mađarskoj postaje praktički kršenje zakona ako vam se bilo tko od prolaznika nađe na slici, a nije vam dao dozvolu da ga fotografirate. Kako piše The Guardian, po novom zakonu, koji je stupio na snagu 15. ožujka 2014., za takvo što morate imati dozvolu svake osobe koja vam se nađe u kadru. Prema riječima mađarskog ministarstva pravosuđa, osobe koje fotografiraju moraju paziti na one koji “ne mašu ili koji pokušavaju pobjeći iz kadra” i jednostavno ih ne smiju fotografirati.

Autori zakona kažu da je dobivanje dozvole za sam čin fotografiranja u biti samo proširenje postojećeg zakona koji za objavljivanje fotografije zahtjeva dozvole ljudi na slici. No, mađarski fotografi se sa tim baš i ne slažu, tvrdeći da je zakon nejasan i ograničavajuć, te da domovinu Josepha Pulitzera i fotografske legende Roberta Cape stavlja u vrlo nepovoljan položaj pred ostatkom Europe.

Budimpešta - gornji grad

Hoće li od sada ovakve fotografije biti ilegalne?

Također, ovaj zakon bi mogao itekako zakomplicirati život uličnim fotografima i fotoreporterima, te otvoriti vrata lavini tužbi jer se sada bilo tko može žaliti bilo kada kada neki fotoreporter snimi neku fotografiju bilo gdje. Nadalje, to dodatno otežava fotografiranje mađarskih policajaca. Naime, i do sada su fotoreporteri u Mađarskoj morali zakamuflirati lica policajaca na fotografijama, ali su se nadali da će novi zakon tu odredbu povući, identificirajući policajce kao neku vrstu ‘javnih osoba’ . Umjesto toga, donešene su još strože odredbe, proširene na bilo koje osobe koje se nađu u kadru.

Ove vijesti podigle su pravu buru reakcija. Ákos Stiller, fotoreporter u tjedniku HVG , New York Times i Bloomberg, za propis kaže da je to “još jedna neželjena komplikacija za fotografsku struku u Mađarskoj“. Márton Magócsi, viši foto-urednik na web portalu Origo, rekao je da je “pitati za dopuštenje prije fotografiranja praktički nemoguće u reportažnoj fotografiji“. “Ovaj zakon je glupost i po mom mišljenju nemoguć“, rekao je odvjetnik Eszter Bognár. “Ne mislim da će se promijeniti praksa fotografiranja ‘normalnih’ ljudi , jer oni nemaju mogućnost da znaju tko ih je slikao, ali će biti još teže fotografirati policajce i ostale službene osobe“. Još dodaje kako “kao i mnogo puta u posljednjih nekoliko godina, nitko nema pojma kako će se točno taj zakon provoditi, jer nitko ne zna što je zapravo njegov cilj.” Stiller kaže: “Većina policajaca radi dobar posao, ali su izabrali da imaju javni identitet i ovaj zakon stvara veliki jaz između države i građanina i kao građanin mislim da je apsurdan i odvratan“.

Budimpešta - poplava

Hoće li ulične fotke kao takve ovakvim zakonima postati stvar prošlosti?

 

Magócsi za ovakav zakon krivi nedostatak javne rasprave. “Bilo je nekog dijaloga dok je zakon još bio u izradi, no nije prihvaćena nijedna naša sugestija“, kaže, aludirajući na pismo koje su potpisali gotovo svi foto urednici u Mađarskoj, još prije dvije godine. Bognár kaže: “Kako tvrde fotografi, vrlo je nejasno iz zakona točno protumačiti što je ilegalno, a što ne. Je li zabranjeno npr. slikati nepoznate ljude kako gledaju izloge, mora li se prvo tražiti dozvola, a onda fotografirati, ili se dozvola traži za bilo kakvu vrstu objave fotografije?” Čak se i mađarski suci žale na to da pojma nemaju kako će po novom zakonu presuđivati u takvim slučajevima niti koji su točno kriteriji.

Iako je ova odluka za sada presedan i ne znamo ni za jednu sličnu, barem ne u Europi, otvara mnoga pitanja. Je li ovo pretjerivanje u zaštiti privatnosti u vrijeme kada većina ljudi dobrovoljno pred cijelim svijetom izlaže čak i svoje najprivatnije fotke? Ili je ovo samo početak onoga što nas čeka u budućnosti? Je li ovakve zakone uopće moguće provoditi?

Mađarski zakonodavci su ostavili mnoga pitanja otvorena, a nekoliko nam ih odmah pada na pamet… Što ako se na fotografiji nalazi nekoliko desetaka ili stotina ljudi? Odnosi li se zakon samo na mađarske državljane ili i na turiste koji su putovali Mađarskom, a netko ih je slikao? Odnosi li se zabrana samo na fotografije koje će biti negdje objavljene ili se smije slikavati “za osobne potrebe” i “offline privatnu upotrebu”? Hoće li i ostale države kopirati ovaj ‘suludi’ zakon? Što vi mislite?