U intervjuu za Adobe, NASA je otkrila neke od procesa koje znanstvenici koriste kako bi transformirali tehničke podatke u fotografije. Od jednostavnih zadataka poput izravnavanja i croppanja, do višeslojnih kompozita znanstveno izračunatih omjera boje, svemirska agencija koristi programe koji uključuju i Photoshop kako bi interpretirali neke od prilično apstraktnih fotografija koje su poslane na Zemlju sa uređaja poput Hubbleovog teleskopa ili Marsovog rovera.
U intervjuu NASA izričito navodi da je znanstveni integritet fotografija od primarne važnosti, ali i da poboljšanja koja rade na svojim fotografijama koriste jedino kako bi kompenzirali za nedostatke kamera i nezahvalnih uvjeta u kojima rade.
Maglica Orion Izvor: NASA/JPL
Jednostavan primjer toga je rotiranje fotografije koju je snimio Mars rover, a koje su korištene u namjeri da se napravi panorama Marsove površine. S obzirom da rover nailazi na stijene i neravan teren prilikom snimanja, horizont je jako često neravan. NASA prikazuje i originalnu kompozitnu fotografiju, ali koristi i druga rješenja kako bi konačnan rezultat bio estetski ugodan. Softver se koristi i kako bi iskombinirao fotografije snimljene iz dvaju kamera u 3D fotografije.
Neke druge kamere stvaraju snimke koristeći specifične valne duljine svjetla, poput Wide-field Infrared Survey Explorera. Na ovaj način mogu se snimiti individualne grayscale fotografije od točno određenog svjetlosnog spektra, od kojih će se svaki individualno obojiti te iskombinirati kako bi se dobila fotografija u boji. S obzirom da se ove fotografije snimaju velikim dijelom u spektru svjetla nevidljivom ljudskom oku, prikazuju nam ono što prije nismo mogli vidjeti.
Galaksija Sombrero Izvor: NASA/JPL
U drugim slučajevima, snimke sa više teleskopa se kombiniraju kako bi se u jednoj fotografiji moglo skupiti mnogo različitih informacija. Primjer ovoga je fotografija Sombrero galaksije koja je kombinacija snimki sa Spitzer i Hubble teleskopa. Jedna je infracrvena, a druga snimljena u spektru svjetla koji je vidljiv ljudima.
Opasnost za ove snimke dolazi od velikih promjena poput krivulja i levela. Uklanjajući lokalne defekte na snimci, te efekte međuzvjezdane prašine na leći kamere, znanstvenici koji rade na ovom poslu moraju biti jako oprezni kako ne bi izbrisali zvijezde, planete ili možda čak cijele galaksije. Također je jako bitno ukloniti bilo kakve sustavne defekte kako ih se ne bi zamijenilo za nebeska tijela koja zapravo ne postoje.
Naslovna fotografija: originalni kompozit i 3D pogled na “Maratonsku Dolinu” Izvor: NASA/JPL
