Ako posjedujete digitalni fotoaparat ili pametni telefon, sigurno ste se do sada već susretali sa različitim vrstama memorijskih kartica. Na tržištu ih danas postoji čitavo mnoštvo, a kriju se iza, mnogim korisnicima, nerazumljivih kratica. Što su uopće SD, CF, XD, MS, MMC, SDXC i ostale oznake? U ovom tekstu ćemo vam ukratko pokušati pomoći da se počnete snalaziti u toj šumi kratica (i kartica :) ).
To znanje može vam poslužiti već prilikom sljedeće kupovine kako biste svoju postojeću karticu zamijenili onom koja ima veću brzinu ili veći kapacitet.
Koje su najčešće vrste memorijskih kartica?
1. SD (Secure Digital)
Predstavljene još davne 1999. godine, SD kartice su, bar za sada, najkorištenije memorijske kartice u uređajima. Kompatibilne su sa velikom većinom digitalnih fotoaparata, a koriste se i u mnoštvu drugih uređaja kao što su GPS-ovi, ručne igraće konzole, tablet računala i slično.
1.2. SDHC (Secure Digital High Capacity)
Ove kartice su zapravo SD memorijske kartice kojima se, proširenjem SD standarda 2006. godine, omogućilo povećanje dotadašnjeg maksimalnog kapaciteta. Standardna SD kartica ne može imati kapacitet veći od 2 GB, dok SDHC kartica može imati maksimalni kapacitet od 32 GB. Ako imate stariji model fotoaparata koji podržava SD kartice – morate biti oprezni. Iako utor na vašem fotoaparatu fizički može primiti SDHC karticu, ako je model fotoaparata izašao na tržište prije SDHC kartica, postoji vjerojatnost da je neće moći prepoznati.
1.3. SDXC (Secure Digital eXtanded Cpacity)
Ove kartice su klasificirane kao SD kartice, ali sa mnogo većim kapacitetom te većim brzinama čitanja i zapisivanja. SDXC standard predstavljen je 2009. godine kako bi se dodatno povećao kapacitet SDHC kartica. Kapacitet SDXC kartica ide od 64GB do maksimalnih 2 TB. SDXC kartice, kao i SDHC kartice, ulaze u standardni SD utor, iako većina fotoaparata nije u mogućnosti prepoznati ovu novu tehnologiju tako da prilikom kupovine morate malo istražit podržava li vaš uređaj ili fotoaparat SDXC kartice.
Također, vaše računalo mora imati sposobnost čitanja exFAT datoteka kako bi bilo kompatibilno sa SDXC karticama. Operativni sustavi Linux, Mac, OSX i novije verzije Windowsa su kompatibilni s ovom vrstom kartica.
2. CF (Compact Flash)
CF kartice predstavljene su 1994. godine od strane SanDiska kao flash memorija koja će se koristiti uglavnom u prijenosnim uređajima. Pružajući veliki kapacitet i iznimne brzine, vrlo brzo su preuzele tržište memorijskih kartica i počele se koristiti u većini uređaja umjesto dotadašnjih formata. Iako su tijekom vremena, zbog cijene i veličine, primat preuzele SD kartice, CF kartice se i dalje nastavljaju koristiti u profesionalnim SLR fotoaparatima jer su pouzdane i robusne.
Zahvaljujući proširenju CF standarda, nadogradnji sučelja i povećanju brzine, od 2010. Canon koristi CF kartice u nizu profesionalnih kamera za snimanje HD videa.
3. xD (xD-Picture Card)
xD format razvijan je od strane Olympusa i Fujifilma, a na tržištu je predstavljen 2002. godine. Fujifilm brand koristi ovu vrstu kartica u nekoliko svojih modela fotoaparata i kamera, te Olympus (ali samo u starijim modelima) iako su oba branda u potpunosti kompatibilna sa standardnom SD/SDHC tehnologijom.
Budući da xD tehnologija “proprietary” odnosno pripada tim dvjema kompanijama (isto kao što i MemoryStick kartice pripadaju Sonyju), te nema javno dostupne dokumentacije, xD format kartica nije baš zaživio na tržištu. Tako da xD kartice pomalo postaju zaboravljene.
4. Memory Stick
Memory Stick predstavila je tvrtka Sony 1998. godine. To je ujedno i oznaka za čitavu obitelj kartica sa oznakama: Memory Stick Pro, Duo, Pro Duo, Micro (M2), XC, PRO-HG i PRO-HG Duo HX. Memory Stick, oblikom sličan SD kartici, Sonyjev je zaštićeni (proprietary) format čija dokumentacija nije javno dostupna. Zbog toga se korištenje Memory Stickova nije baš proširilo na druge uređaje, ali se i danas koristi u Sonyjevim fotoaparatima, video-kamerama i PSP konzolama iako je većina njih kompatibilna i sa SD/SDHC tehnologijom.
5. Multi Media Card (MMC)
MMC kartice predstavljene su
još davne 1997. godine od strane SanDiska i Siemensa. Izgledaju iato kao SD kartica ali bez ključa. MultiMedia Card kartice dolaze u svim veličinama, a najveće su od 128 GB. Uglavnom se koriste kao alternativa za SD sa svim SD kompatibilnim uređajima iako je njihova brzina relativno sporija.
Na što paziti prilikom kupnje memorijskih kartica?
Za fotografe početnike
Ako ste upravo započeli sa učenjem fotografije ili se time bavite iz hobija, najvažnija značajka o kojoj morate brinuti jest kapacitet kartice. Većina proizvođača na svojim službenim web stranicama ima informacije o tome koliko fotografija u određenoj kvaliteti stane na karticu pojedinog kapaciteta. Različite vrste datoteka, kompresija i rezolucija utječu na veličinu datoteke, tako da broj fotografija koje se mogu spremiti na neku karticu može varirati. Kapacitet od 1 do 8 GB je cjenovno pristupačan i prikladan početnicima koji koriste kompaktni fotoaparat.
Za profesionalne i polu-profesionalne fotografe
Kada se ozbiljno bave fotografijom, entuzijasti i profesionalci trebaju brzu karticu zbog spremanja RAW datoteka, HD videa i korištenja opcija svog DSLR- kao što je burst mode (‘rafalno’ okidanje). Svaki profesionalac mora dobro obratiti pažnju na karticu koju koristi jer ne može sebi priuštiti gubitak fotografija ili nedostatak mjesta za spremanje. Za procjenu vremena trajanja neke kartice postoji Mean Time Before Failure. Prema tvrdnjama SanDiska, MTBF omogućava njihovim memorijskim karticama da izdrže preko 100 godina bez oštećenja ili korupcije podataka.
Brzina prijenosa podataka
Brzina neke kartice mjeri se njenom brzinom čitanja i zapisivanja. Brzina čitanja pokazuje koliko brzo se datoteke mogu preuzeti sa kartice. Ovo se lako može vidjeti pri prebacivanju sadržaja sa fotoaparata na računalo, gdje brzina prijenosa vrlo lako dođe do izražaja. Brzina zapisivanja pokazuje koliko brzo neka fotografija može biti sačuvana na memorijsku karticu. Ovo je jako važna značajka kada se koristi burst mode, snima HD video ili koristi fotoaparat visoke rezolucije.
Brzina kartice
Različiti proizvođači nažalost koriste i različite oznake za brzine odnosno za klase brzine. U ovom članku ćemo kao primjer spomenuti standarde koji se koriste za označavanje brzina i klasa SD memorijskih kartice jer su one zaista najrasprostranjenije i najkorištenije, pa tako za SD kartice postoje sljedeće oznake brzine: Default Speed (12.5 MB/s), High Speed (25 MB/s), UHS-I (od 12.5 MB/s do 104 MB/s) i UHS-II (od 156 MB/s do 312 MB/s). Također, SD Asocijacija također definira i klase minimalnih performansi za snimanje videa: Klasa 2, 4, 6 ili 10 – čije oznake se podudaraju sa minimalnom brzinom prijenosa podataka (MB/s), te UHS klasa 1 i UHS klasa 3 sa brzinama 10 odnosno 30 MB/s.
Koju brzinu kartice izabrati?
Ipak, deklarirane vrijednosti su jedno, a performanse kartica u stvarnom korištenju su nešto drugo, stoga se savjetuje da se uvijek nabavi kartica malo brža od minimalno deklarirane za normalan rad nekog uređaja. Na primjer, ako video-kamera zahtjeva SD karticu barem Klase 4, bolje je uzeti karticu Klase 6 kako ona Klase 4 ne bi u nekom trenutku (zbog fragmentacije podataka ili sličnoga) pala ispod zahtjevanih performansi i time onemogućila normalan rad uređaja.
Isto tako, kod digitalnih fotoaparata – pogotovo ako koristite DSLR-ove i snimate u RAW-u, što je kartica sporija, to će aparatu duže trebati da bude ‘spreman’ prije slikavanja sljedeće fotografije. Kod iole bržih kartica to čekanje nećete uglavnim ni primijetiti prilikom normalnog slikavanja, ali ćete ga itekako primijetiti ako slikajete u burst modu (više okidanja u sekundi). Spora kartica će se vrlo brzo zagušiti i aparat neće moći slikavati dok god se slikane fotografije ne prebace iz privremene memorije (cachea) na karticu.
Stoga je za bilo kakav zahtjevniji (napredniji) rad sa fotoaparatima potrebno kupiti SD karticu barem Klase 10 i brzine prijenosa barem 30 MB/s kako se ne bi dogodio zastoj prilikom slikavanja RAW-ova u burst modu.
Koja vrsta kartice je najbrža?
Odgovor na ovo pitanje se uvijek može promijeniti jer svaki proizvođač tvrdi da su njegove kartice najbrže. Trenutno su, među CompactFlash karticama, najbrže one sa UDMA 7 tehnologijom i prosječnom brzinom čitanja/pisanja od 140 do 160 MB/s (klasa brzine1067x), dok su među SD karticama najbrže SDXC kartice sa brzinom zapisivanja/čitanja od 250 do 280 MB/s, klase brzine UHS-3. Naravno, brzine kartica napreduju te je samo pitanje vremena kada će ih naslijediti još brži primjerci.
Prije nego što se odlučite za kupnju memorijske kartice, nemojte se povoditi samo velikim brzinama ili velikim kapacitetom, nego uvijek imajte na umu i kompatibilnost kartice, koju planirate kupiti, sa vašim fotoaparatom, pametnim telefonom ili drugim uređajem.
Čitači memorijskih kartica
Čitač memorijskih kartica će vam biti potreban ako želite prebaciti fotografije sa fotoaparata na računalo bez spajanja samog fotoaparata direktno na računalo. Možete koristiti različite čitače kartica za svaki tip gore navedene kartice, ali u trgovinama odavno postoje all-in-one čitači koji mogu čitati sve vrste kartica. Najnovija računala i laptopi najčešće već imaju ugrađeni čitač.
