Na mnoge fotografije koje danas vidimo primijenjeni su filteri – bilo da se radi o fizičkom filteru na objektivu ili digitalnom u post-obradi – filteri su postali norma. Iako nema dvojbe da filteri u post-obradi imaju jako bitnu ulogu u fotografiji, više je dobrih razloga zašto treba koristiti fizičke filtere za vrijeme snimanja. Danas ćemo se pozabaviti nekim od tih razloga.
Zašto su filteri na objektivu tako bitni?
Kvaliteta slike je najočitiji razlog za korištenje filtera. Neki će reći kako se kvaliteta slike ne mijenja korištenjem filtera na objektivu, ali činjenica je da se ipak mijenja. Sve što stavite ispred objektiva će barem neznatno umanjiti kvalitetu slike, iako, ta blaga degradacija događa se samo jednom, kada se slika snima na memorijsku karticu.
Još jedan dobar primjer korištenja fizičkog filtera je filtriranje svjetla bljeskalice. Filteri za bljeskalicu se koriste kada želimo izbalansirati boju svjetla sa nekim drugim, vanjskim izvorom svjetla. Ovo je moguće korigirati u post-produkciji, ali to nije ni jednostavno ni brzo rješenje.
Efekt jako gustog ND filtera je gotovo nemoguće replicirati u post-obradi. Ovi filteri se koriste za zamućivanje pokreta na nebu ili vodenim površinama tako da omogućavaju ekstremno spore brzine okidanja.
Graduirani ND filter je još jedan tip filtera koje je bolje koristiti tokom snimanja jer se njegov efekt teško može postići u post-obradi. Iako postoje neki jako dobri alati za „dodavanje gradacije“ u post-obradi, činjenica je da preeksponirane dijelove slike ne možete popraviti. Korištenje graduiranog ND filtera ispred objektiva će ukloniti preeksponirane dijelove slike, omogućavajući time postizanje ujednačene ekspozicije u čitavom kadru. Tu je i argument da možete snimiti dvije fotografije te ih kombinirati u post obradi, ali korištenje graduiranog ND filtera je jednostavnije i brže.
Još jedan dobar razlog za korištenje filtera na objektivu je da ćete raditi sporije. Prisiljava vas da proučite kadar ispred sebe i smislite način na koji kontrolirati svjetlo. Usporavanje fotografskog procesa će vas dovesti do boljeg razumijevanja svjetla i kompozicije te efekte žarišne duljine i dubinske oštrine. Kada smo spremni za snimanje moramo se zapitati koje filtere koristiti. Kolika je refleksija sa vodenih površina? Hoće li svjetlo moje bljeskalice biti u sukobu sa ambijentalnim svjetlom koje ulazi kroz prozor? Sva ova tehnička pitanja zahtijevaju od nas da razmišljamo o filterima i ekspoziciji, što je u konačnici jako pozitivna stvar.
Problemi sa filterima u post-obradi
U post-obradi svaka akcija pomalo degradira sliku. Što više izmjenjujete sliku u post-obradi, to je njezina tehnička kvaliteta manja. Sa fizičkim filterima, možete koristiti staklo vrhunske kvalitete od prepoznatih proizvođača kako bi reducirali gubitak kvalitete na beznačajnu mjeru.
Drugi aspekt problema sa kvalitetom slike je previše filtriranja. Kada koristimo filtere u post-produkciji, uvijek smo u iskušenju da idemo do maksimuma. Sa filterom na objektivu, više smo povezani sa snimkom i možemo procijeniti da li filter funkcionira kako želimo ili ne.
Još jedna bitna stvar koju moramo uzeti u obzir je da se svaki filter ne može replicirati u post-produkciji, a najočitiji primjer za ovo je polarizacijski filter. Neki od vas će zasigurno reći kako je lako reproducirati efekte polarizatora tako da se poveća zasićenost plavog neba, komprimira kontrast, itd. i u pravu ste. Ipak, brzo ćete shvatiti da je uklanjanje refleksija sa vodenih površina ili sjaj sa lišća nešto što se ne može postići bez korištenja polarizatora.
Korištenje filtera u post-produkciji je sasvim uredu, jer u vještim rukama može proizvesti odlične fotografije. Međutim, korištenje fizičkog filtera ne samo da nam omogućava da napravimo stvari koje ne možemo napraviti u post-produkciji, nego da analiziramo kadar ispred sebe na način koji nam monitor računala ne omogućava.