Najmanja mjerna jedinica za svjetlo je foton. Za komercijalne fotoaparate je praktički nezamislivo da detektiraju jedan foton svjetla, a nedavne studije pokazuju kako je ljudsko oko sposobno za takav poduhvat.
Tim iz Vaziri laboratorija pri Rockfellerovom sveučilištu je nedavno objavio studiju u kojoj je koristio pametno inženjerstvo kako bi zaobišao kompliciran problem: u prošlosti, znanstvenici su mogli izraditi izvor svjetla koji bi proizveo otprilike jedan foton po paljenju, ali je uvijek postojala mogućnost da proizvede npr. tri, bez ikakve mogućnosti kontrole.
Kako bi riješili ovaj problem, tim se koristio parametrijskim raspršivanjem (poznatijim pod nazivom Spontaneous parametric down-conversion), u kojem bi se jedan visokoenergetski foton ispalio kroz kristal koji bi ga podijelio u dva niskoenergetska fotona. Jedan od ova dva fotona bi se poslao prema ljudskom oku, dok bi se drugi poslao prema detektoru, što u praksi znači da ako detektor registrira jedan foton, drugi je zasigurno došao do testnog subjekta.
U 30.767 pokušaja sa 2.420 ispaljenih fotona, sudionici istraživanja su primjetili foton u 51,6% slučajeva, dok su se u 60% slučajeva izjasnili kao „jako pouzdani“ da su ga uočili, od čega su obje brojke statistički značajne, tj. veće od brojke za koju bi se slučajna varijacija mogla navesti kao opravdan uzrok.
Također, sudionici u ovom istraživanju koji su vidjeli foton, postali su bolji u zapažanju novih. Sve u svemu, možemo biti jako zadovoljni našim biološkim optičkim instrumentima. Ako želite detaljnije proučiti metode i rezultate ovog istraživanja, cijelo istraživanje možete pronaći ovdje.
