Iako razgovori na temu Nikon protiv Canona mogu rezultirati nepotrebno dugim i emocionalnim debatama između fotografa, ipak postoje neke bitne razlike između Nikona i Canona koje je vrijedno napomenuti za one koji žele investirati u jedan od ova dva sustava. Neke od tih razlika su vezane za trenutnu tehnologiju i samo je pitanje vremena kad će jedna od ovih tvrtki uhvatiti korak. Sa druge strane, tu su neke razlike koje se ne mogu tako lako premostiti. Jedna od takvih razlika su i navoji objektiva – obje tvrtke koriste navoje različitih veličina. Koji je bolji i zašto? To je pitanje na koje ćemo obratiti pažnju u ovom članku.
Nikon F – mehanička ručica blende
Jedan od najvećih nedostataka Nikon F navoja je mehanička ručica za blendu koja je prisutna u velikoj većini Nikonovih objektiva. Bilo da promatrate klasični Nikkor sa ručnim fokusom, stariji „D“ ili noviji „G“ tip objektiva, svi oni zahtijevaju da Nikon tijelo mehanički promijeni otvor blende za svaku snimku, osim ako je objektiv postavljen na maksimalni otvor blende. To je zato što svi Nikon objektivi tog tipa imaju mehaničku ručica na stražnjem dijelu objektiva koja se mora micati kako bi se promijenio otvor blende. Kada je objektiv odvojen od tijela, ručica sa oprugom na objektivu je gurnuta nazad na svoju početnu poziciju koja zaustavlja blendu na najmanjem otvoru. Kada se objektiv želi montirat na tijelo, ta ista ručica, koja se sad nalazi u tijelu fotoaparata prisiljava objektiv da otvori blendu.
Uobičajeno je da blenda ostaje širom otvorena kada je objektiv montiran na tijelo fotoaparata, kako bi maksimum svjetla moga doprijeti do tražila te phase detection sustava za autofokus. Zbog toga, otvor blende na DSLR fotoaparatima se mijenja neposredno prije postavljanja ekspozicije. Jednom kada je fotografija snimljena, ručica se vraća i otvara blendu na maksimum. Ovo znači da svaki put kada snimate sa objektivom koji ima mehaničku ručicu za blendu, objektiv zaustavlja blendu te ju otvara. S obzirom da mehaničku ručicu fizički pokreće fotoaparat, ovaj mehanizam mora biti jako precizan kako bi davao dosljedno preciznu svjetlinu i željenu dubinu polja. Kada snimate izrazito velikom brzinom, često je nemoguće dobiti precizne rezultate, naprosto zato što mehanička ručica nema dovoljno vremena da se vrati na početnu poziciju. Ako ručica nije precizno kalibrirana i ako se istrošila ili pokvarila sa vremenom, svaka snimka može rezultirati pogrešnim otvorom blende i svjetlinom.
Dodatak gore navedenom je i to da se objektivi sa mehaničkim ručicama za blendu teško prilagođavaju drugim sustavima preko adaptera. Ako ste se zapitali zašto se adapteri za Nikonove objektive teško koriste i ne daju u potpunosti preciznu kontrolu nad blendom, sada znate zašto – ostali proizvođači naprosto ne koriste isti mehanizam kontrole. Adapter koji bi mogao mehanički pokretati ručicu bi trebao imati motor sa elektroničkim čipom, zbog čega bi to rješenje bilo prilično skupo.
Kao suprotnost, objektivi koji sadrže elektromagnetske dijafragme nemaju nikakve mehaničke ručice – promjena otvora blende se prenosi elektronički od fotoaparata kroz kontakte u objektivu. Takva metoda kontrole otvora blenda se preferira mnogo više, zato što objektivi imaju dosljedne i precizne rezultate u namještane blende, bez varijacija između pojedinih fotografija.
Zbog svega navedenog, korištenje objektiva sa mehaničkom ručicom za promjenu otvora blende može rezultirati nepreciznim rezultatima i uzrokovati mehaničke probleme u fotoaparatu i objektivu. Canon je rano prepoznao ovaj problem te je u potpunosti prešao na elektroničku kontrolu blende u objektivima sa EF i EF-S navojima, dok je Nikon tek nedavno započeo sa proizvodnjom „E“ tipa objektiva sa elektromagnetskom dijafragmom. Nažalost, ovo je većinom ograničeno na super teleobjektive i skuplje zoom objektive, tako da unatoč očitim nedostatcima, Nikon još uvijek proizvodi Moderne „G“ objektive sa mehaničkom ručica za kontrolu blende.
Razlike u veličini Nikon F i Canon EF navoja
Druga ključna razlika između Nikona i Canona je veličina navoja – promjer „grla“ na Nikon F objektivima je 44 mm, dok je na Canon EF objektivima promjer 54 mm. Ta razlika u 10 mm se čini malom, ali je jako bitna kada govorimo o dizajnu objektiva. Ako ste se pitali zašto Nikon ne proizvodi brze f/1.2 prime objektive sa autofokusom, dok Canon ima odlične 50 mm f/1.2L i 85 mm f/1.2L II objektive, odgovor je prvenstvenu u ograničenju koje predstavlja promjer Nikon F navoja.
Bilo bi jako skupo za Nikon da proizvede f/1.2 prime objektive sa autofokusom, zbog ograničenog prostora u stražnjem dijelu objektiva. Takav dizajn bi bio ograničen na žarišnu duljinu manju od 60 mm, a čak i tada, kontakti mikroprocesora bi trebali biti postavljeni na stražnji element. Svatko tko je pokušao prilagoditi klasični Noct-Nikkor 58 mm f/1.2 zna da to zahtijeva brušenje stražnjeg elementa kako bi kontakti mogli biti postavljeni – ne postoji drugi način. Na veće žarišne udaljenosti zaboravite, zato što to naprosto nije moguće napraviti. Ako pogledate stražnji element na Canon 85 mm f/1.2L II, koji je značajno veći od bilo kojeg Nikkor objektiva, taj objektiv zahtijeva od Canonovih inženjera da stave kontakte mikroprocesora na površinu stražnjeg staklenog elementa.
Razlika je očita i Nikon ne bi mogao napraviti takav objektiv zbog manjeg promjera navoja. Objektivi f/1.2 kraće žarišne duljine bi se mogle proizvesti, ali to bi vjerojatno zahtijevalo rezanje stražnjeg staklenog elementa. To bi kompliciralo i dizajn i proizvodni proces, što bi rezultiralo jako skupim objektivima. Nikon bi trebao naplatiti tisuće dolara za 50 m f/1.2 AF-S, što bi bilo jako teško za prodati i takav bi se objektiv proizvodio u ograničenim količinama.
Canon ovdje ima prednost – objektivi f/1.2 kraće žarišne duljine u 50 mm+ rasponu mogu se lakše proizvesti zbog većeg promjera navoja koji može smjestiti takav optički dizajn. Canon navoj omogućava 50 mm f/1.0 te 200 mm f/1.2 dizajn objektiva, koji je gotovo nemoguće postići sa Nikon F navojem. Veliki promjer navoja nije samo potreban samo za jako brze prime objektive – on može pojednostaviti i cijeli dizajn objektiva.
Nikon F i Canon EF opcije montiranja
Uz sve navedene razlike u veličini navoja objektiva, Canon objektivi se ne mogu koristiti na Nikon fotoaparatima, dok se Nikon objektivi mogu koristi sa Canon fotoaparatima uz pomoć adaptera. Ovo je još jedan nedostatak Nikon F navoja jer ne dozvoljava Nikonovim korisnicima korištenje Canonovih objektiva, dok Canonovi korisnici mogu uživati u Nikon objektivima na svom fotoaparatu. U stvari, dok Canon nije predstavio svoj odličan ali skup EF 11-24 mm f/4L USM, mnogi Canonovi korisnici su bili jako zadovoljni rezultatima koje im pruža Nikkor 13-24 mm f/2.8G zajedno s adapterom.
Nikon F – kompatibilnost sa starim objektivima
Do sada smo isticali nedostatke Nikon F navoja, što ne znači da on nema i svoje prednosti. Jedna od najvećih prednosti Nikon F navoja je kompatibilnost sa starim objektivima zbog svoje dugovječnosti. Nikon je dizajnirao F navoj davne 1957. godine i od tada, skoro svaki F objektiv je kompatibilan sa novim verzijama Nikon fotoaparata. Ovo znači da možete uzeti neke stare klasične objektive sa ručnim fokusom te ih koristiti sa modernim DSLR fotoaparatima – što se ne može reći za Canonove objektive koji su prethodili EF navoju. Canon je odbacio sve stare navoje 1987. godine kada je prvi put predstavljen EF navoj. Ova odluka je izazvala nezadovoljstvo kod brojnih Canon korisnike, jer su morali odbaciti sve svoje stare objektive te krenuti iz početka sa novima, dok Nikonovi korisnici nisu imali ovakvih problema. Iako Canon danas nudi fotografima mnogo više opcija nego Nikon, ukupni broj objektiva koje netko može montirati izravno na Nikonov fotoaparat je veći od Canona.
Neki od jako starih Nikon objektiva su morali proći konverziju kako bi se mogli pravilno montirati na neke moderne fotoaparate, ali Nikon je svojim korisnicima pružio tu uslugu kroz dugi period promjene i prilagodbe. Problemi sa autofokusom kod nekih jeftinijih DSLR fotoaparata koji nemaju ugrađen motor za auto fokus je većim dijelom riješen od strane Nikona, s obzirom da svi moderni AF-S objektivi imaju opciju autofokusa na bilo kojem modernom Nikon DSLR fotoaparatu.
Canon EF i EF-S kompatibilnost
Iako EF i EF-S objektivi imaju isti promjer kako bi pristajali svim Canon fotoaparatima, Canon je ograničio EF-S objektive tako da ne mogu raditi na full frame fotoaparatima. Ovo znači da ako se netko odluči prijeći sa jeftinijeg fotoaparata sa ASP-C senzorom na fotoaparat sa full frame senzorom, morali bi zamijeniti sve svoje EF-S objektive za EF objektive. Nikon nema takvo ograničenje – DX objektivi će raditi na full frame fotoaparatima, ali ako prodor svjetla kroz objektiv nije dovoljan, to će rezultirati samo tamnijim rubovima slike. Postoji i opcija na full frame fotoaparatima koja omogućava smanjivanje slike uz 1,5x crop opciju kada su DX objektivi montirani, kako bi se izbjeglo vinjetiranje. U nekim slučajevima, DX objektivi su drukčije žarišne ili fokusne udaljenosti i imaju otvor koji može pokriti full frame senzor, te se mogu koristiti sa takvim fotoaparatima bez ikakvih problema. Ovo je velika prednost za one korisnike Nikona koji žele prijeći na full frame fotoaparate, s obzirom da mogu započeti sa fotografiranjem u crop načinu rada i postepeno mijenjati objektive.
Za kraj
I Canon i Nikon sustavi pružaju jako dobar izbor objektiva za gotovo svaku primjenu. Cilj ovog članka nije otvaranje nove debate o tome koji je sustav ultimativno bolji nego iznošenje razlika između njih, te informiranje onih koji se još nisu odlučili za jedan od ova dva branda.
